Dragi dnevniče, ovo je proces svih nas!
Dragi dnevniče,
Vjeruješ li da je već prošlo pet mjeseci otkako je krenuo proces izrade strategije prema mladima FBiH? Meni je to period koji je tako brzo prošao, a opet period u kojem se mnogo toga uradilo i u kojem sam naučila više o politikama prema mladima (sve što oni koju su birani i postavljeni na neku poziciju rade ili ne rade za mlade kako bi nas podržali u našem razvoju, obrazovanju, zapošljavanju, zdravlju i uključivanju u društvo). U ovoj strategiji se krije mnogo ciljeva i mjera poput revizije programa praktične nastave, regulisanje studentskog rada, promocije mentalnog zdravlja, podrške programima stambenog zbrinjavanja, podrške umjetnicima i sportistima na početku karijere, formiranja Savjeta za mlade i još mnogo mnogo toga! Strategija je jedan od alata politike prema mladima.
Od prvog sastanka Radne grupe prošlo je 129 dana. Izgleda da smo svaki dan mi iz Vijeća mladih FBiH, zajedno sa Federalnim ministarstvom kulture i sporta i Institutom za razvoj mladih KULT, dovoljno glasno i jasno pričali o ovome da zainteresujemo druge osobe jer pazi sad – preko 60 mladih i 50 predstavnika institucija je prisustvovalo dijalogu mladih i vlasti! Čupi je dva dana vršio refundacije putnih troškova što znači da su mladi došli iz raznih krajeva Federacije BiH. I to mi je baš drago, jer se ovo tiče svih nas.
Na dijalogu su nam se pridružili premijer Nermin Nikšić, ministrica Sanja Vlaisavljević i ministar Adnan Delić iz Vlade FBiH. Probili smo termin namijenjen za pitanja što je dobar znak. O svemu se pričalo – stanovanje, obrazovanje, zapošljavanje i djelovanje mladih u zajednici. Srce mi je bilo puno kada vidim ruku u zraku, jer mladi nemaju strah da pitaju i znaju šta im smeta. Istakli su da su ministri tu zbog nas, a ne mi zbog njih. I to jeste tako! Dok je trajao dijalog razmišljala sam o odnosu moći i odgovornosti koji se nudi mladima. Od nas mladih se očekuje da donesemo promjene u zajednicu, tražimo izmjene zakona i pravilnika, imamo kreativne ideje i riješimo probleme koji su godinama prisutni. Sa druge strane, kada se sjedi za stolom gdje treba nešto odlučiti, glasati i donijeti odluku, tada su mladi rijetko ili nikako dijelom tog stola. Od mladih se očekuje velika odgovornost i preuzimanje inicijative, međutim za njih vrlo često nema sluha niti im se nudi moć da zaista odlučuju i svoje ideje pretvore u djelo. I još jedan pokazatelj toga jeste da nas mladih, čak ni u medijima, nema. Na dan kada je bio dijalog dio medija je bio na sjednici parlamenta FBiH, dio u SIPA-i, dio u zgradi BHRT-a i dio negdje drugo na terenu. Sve teme koje su obrađivali su važne i ne potcjenjujem ih, ali vala važni su i mladi. Tata mi je skrenuo pažnju na ovo, kaže da nije mene ne bi znao da se dijalog desio. Zašto mladi taj dan nisu bili u centru zbivanja?
Uprkos ovome, ipak ima još dobrih vijesti. Da ti se pohvalim – pet mjeseci rada ima svoj rezultat koji se zove radni tekst strategije. Ministarstvo je dokument objavilo na svoju web stranicu i pozvali su sve mlade, organizacije i one kojima je stalo do ovog procesa da pročitaju i ostave svoje komentare. Svi koji smatraju da treba nešto izmijeniti, dodati ili oduzeti, mogu to učiniti do kraja mjeseca, tačnije 29. juna. Zaista me zanima kako ga drugi vide i šta misle o ovom dokumentu. Kada prođe ovaj period, ponovo će se sastati naša Radna grupe i tome se radujem. Rad sa predstavnicima vlasti je sada lakši, svi smo opušteniji i bolje komuniciramo. Radujem se radu i sa Senadom iz ministarstva i sa Arminom iz zavoda.
Strategija prema mladima FBiH će donijeti mnoge promjene (držim fige!). Međutim, pitanje jednog momka na dijalogu me podsjetilo da i nakon ovog procesa trebamo uložiti još 5 mjeseci, pa još 5 i sve tako dok zaista ne omogućimo svim mladima u Federaciji BiH jednake prilike i mogućnosti. Njega je zanimalo zašto on kao mlada osoba iz Bugojna ne može imati isti kvalitet obrazovanja kao mladi iz drugih zajednica. Iako pohađa isti smjer u školi kao njegov vršnjak u Sarajevu ili Tuzli, smatra da nema isti kvalitet obrazovanja i želi da se to promijeni. To je znak da imamo još posla!
Svašta nešto ti ispričah dnevniče, a sve bi mogla biti tema za sebe. Misli mi lutaju, jer ovaj proces me tjera da razmišljam o mnogo toga i svemu pristupam iz različite perspektive. Ali sada ipak samo razmišljam o porodičnom sladoledu koji znam da se krije u zamrzivaču. Vuče me sebi, stoga toliko za sada i pišem ti uskoro ponovo!
Autorica: Amila Čengić
Naredne tekstove i više informacija pronađi na: www.vijecemladih.ba
