Lanac problema zvan „bh. obrazovanje“
„Najveća nada svake zemlje leži u primjerenom školovanju mladih.“ –
Ova floskula koju je svojevremeno rekao Erazmo Roterdamski, navodi nas da se zapitamo: U čemu leži nada naše zemlje?
O problemu obrazovanja bi se moglo govoriti sa više obuhvaćenih segmenata koji čine njegovu cjelinu. Obrazovanje se prije svega nameće kao uzajamna obaveza na relaciji pojedinac – društvo – sistem. Sistem obrazuje pojedinca koji doprinosi ukupnom nivou obrazovanog društva. Posmatrajući obrazovanje zemalja u tranziciji u odnosu na zapadne zemlje, razlika će se uočiti upravo u pristupu i obrazovnom sistemu.
Obrazovni sistem u Bosni i Hercegovini još uvijek se oslanja na tradicionalan način učenja, više teorijski nego praktični. Ovakav sistem generira niz problema, a jedan od njih je i nedostatak usklađenosti sa tržištem rada, zbog čega veliki broj osoba koje završe proces obrazovanja završava na zavodima za zapošljavanje. Kao posljedica toga dešava se nizak procenat obrazovanih ljudi u Bosni i Hercegovini, a činjenica leži u tome da se posljednjih godina mnogo mladih i obrazovanih osoba iseljava iz naše zemlje.
Naime, prema podacima iz februara 2017. Više od 600 000 ljudi u Bosni i Hercegovini ima samo osnovno obrazovanje, a prema popisu stanovništva u Bosni i Hercegovini je svega 12,7% ljudi koji imaju visoko školsko obrazovanje, što je najmanje u regiji.
Još jedan od problema obrazovnog sistema u Bosni i Hercegovini jesu škole koje rade po principu „dvije škole pod jednim krovom.“ Najviše takvih škola nalazi se u Srednjobosanskom kantonu (14), zatim slijedi Hercegovačko-neretvanski kanton (12), a šestih je u Zeničko-dobojskom kantonu. Činjenica da se učenici u tim obrazovnim ustanovama razdvajaju prema nacionalnosti i uče prema različitim planovima i programima, ukazuje na to da je obrazovanje u BiH žrtva političara koji i dalje odbijaju ukidanje takvih škola i spajanje učenika u zajedničke razrede.
Diskriminacija u školama i na fakultetima je samo još jedna karika koja nastavlja lanac problema zvan „bh.obrazovanje.“ Žrtve najčešće bivaju pripadnici manjina koji prolaze težak period na svom putu obrazovanja. Iako postojeći zakoni zabranjuju svaku vrstu diskriminacije, realnost govori sasvim drugačijim jezikom. Ova pojava javlja se u različitim oblicima i ukazuje na činjenicu da kao društvo nismo položili najvažniji ispit demokratije, a to je pravednost odnosa većine nad manjinom.
Ukoliko se situacija uskoro ne promijeni, vlast ne počne ulagati u obrazovni sistem i motivisati mlade da preuzimaju inicijativu, Bosni i Hercegovini kao državi i društvu prijeti kolaps. Narodski rečeno „Štela će postati način života“ a oni koji je nemaju biće izopšteni iz društva bez obzira na obrazovanje.
