Položaj osoba sa invaliditetom u BiH
Mladi u BiH suočavaju se s različitim problemima; odlazak iz zemlje, nezaposlenost, neprilagođen obrazovni sistem, siromaštvo, cijeli niz problema koji čine neraskidivu svakodnevicu našeg društva. S druge strane, uzimajući u obzir navedeno, mlade osobe s invaliditetom u BiH imaju višestruke probleme, kao što su nedovoljan pristup informacijama, otežana članstva u tijelima, nedostatak servisa personalne asistencije, arhitektonske barijere ili barijere koje se javljaju zbog različitih senzornih oštećenja… Sve su to razlozi su zbog kojih mlade osobe s invaliditetom nisu ravnopravni i aktivni članovi našeg društva. Postoji li rješenje? Možemo li primjere dobre prakse pronaći u državama regije? U regiji postoje pozitivni primjeri, tako da u komparaciji s drugim državama Europe, pa i regije, BiH mnogo zaostaje sa zakonskim rješenjima i praktičnom primjenom već donesenih zakona po pitanju položaja osoba s invaliditetom.
Kako saznajemo, situacija u susjednoj nam Srbiji je u određenoj mjeri bolja. Naime, Centar za samostalan život osoba s invaliditetom Srbije sprovodi filozofiju samostalnog života, koja podrazumijeva: izbor, donošenje odluke, kontrolu, odgovornost, pravo na grešku, obezbjeđenje adekvatnih pomagala, obezbjeđenje servisa PA, odgovarajući pristup informacijama, odgovarajući pristup i transport, nivo prihoda koji obezbjeđuje sigurnost i mogućnost razmjene iskustava. U sklopu Centra postoji 9 lokalnih organizacija koje u prosjeku imaju 100-120 članova, od kojih oko 250 koristi uslugu personalnog asistenta.
Pitanjima osoba s invaliditetom u BiH bave se brojne domaće i međunarodne organizacije koje kroz svoje aktivnosti nastoje da identificiraju potrebe i prioritete da sudjeluju u planiranju, primjeni i evaluaciji službi i mjera koje se tiču života osoba s invaliditetom, te da doprinose razvijanju svijesti u javnosti i zagovaraju promjene. U BiH nisu pronađeni službeni statistički podaci o broju osoba s invaliditetom, međutim, ako u obzir uzmemo neslužbene podatke, procjenjuje se da oko 10 posto stanovništva u BiH pati od neke vrste fizičkog, senzornog, razvojnog ili mentalnog invaliditeta. Iako je BiH ratificirala Konvenciju o pravima osoba s Invaliditetom Ujedinjenih naroda kao i Opcionalni protokol 12. marta 2010. godine, a Konvencija stupila na snagu 11. aprila 2010. godine, osobe s invaliditetom predstavljaju najugroženiju i najisključeniju grupu na margini našeg društva. Svakodnevica ove populacije ispunjena je preprekama i diskriminacijom u sve ijednoj sferi društvenog života. Životne odluke – obrazovanje, posao, samostalan život, nisu stvar ličnog izbora već ovise o tome koliko je zajednica spremna da poštiva zakone i stvori adekvatan pristup.
No, pored svih izazova, grupa mladih aktivista IC za osobe sa invaliditetom „Lotos“ iz Tuzle dokazuje da pozitivni primjeri ipak postoje. Putem projekta „Jačanje kapaciteta za samostalan život osoba s invaliditetom u BiH ostvarili su brojne uspjehe i svakodnevno se bore za nove, te poručuju da oni nemaju posebne potrebe, već samo posebne želje. U suradnji s ovom organizacijom iz Tuzle nastala je i ideja o zaposlenju osobe s invaliditetom u Vijeću mladih FBiH, koja također može poslužiti kao pozitivan primjer. Realizacijom ove ideje Vijeće mladih je napravilo još jedan korak na putu ka ostvarenju ciljeva poboljšanja uvjeta života mladih ljudi u FBiH, te jačanju uključenja mladih u društveni život zajednice.
Kako bi se postojeća zakonska i druga regulativa podigla na viši nivo, te doprinijelo poboljšanju položaja osoba s invaliditetom, potrebno je senzibilizirati društvo koje ih posmatra kroz prizmu invaliditeta da manje vrijede, jer osobe s invaliditetom imaju svoje vrijednosti, kvalitete, znanja i i te kako mogu doprinijeti društvu u kome žive.
Autor teksta: Senaida Sarajlić
